Aleksandar Tešić rođen je u Čačku, 1961. godine. Detinjstvo je proveo u inostranstvu, gde je i počeo da piše. Studirao je prava. Zaposlen je u RTS-u kao prevodilac. Godinama je putovao po Srbiji i planinario, nesvesno sakupljajući građu za „Kosingas“. Oženjen je, i sa suprugom Irenom i sinovima Vladanom i Srđanom živi u Beogradu.
U drugom delu trilogije o Milošu Obiliću „KOPLJE SVETOG GEORGIJA”, priča se nastavlja nakon smrti cara Dušana. I dalje pratimo dve uporedne priče: istorijsku o periodu srpskog carstva koji je obeležen animozitetom dve, sada bivše kraljice, Marije Paleolog i carice Jelene, i sukobom njihovih sinova Simeona i Uroša oko carske krune, i uzdizanjem kneza Vojislava Vojinovića i braće Mrnjavčević, a druga epska priča prati mladoga Miloša Obilića i nastojanja tevtonaca da se domognu koplja sv. Georgija. Po jednoj malopoznatoj legendi, verovalo se da narod koji ga poseduje nepobediv, pa je oduvek postojala borba oko njega. Po toj legendi, srpsko carstvo je navodno propalo jer je Uroš Nejaki izgubio koplje, a Turci su ga se domogli. U ovom drugom delu, nastavljamo da otkrivamo malo poznate činjenice iz naše istorije, pa upoznajemo nepravedno zaboravljene vitezove-ratnike zvane zatočnike koji su kasnije proslavili srpsko ratništvo i van naših granica. Turci su ih prozvali delije, a nakon Kosovskog boja, a pogotovo od pada srpske države sredinom 15. veka, jedan broj zatočnika odlazi u razbojnike, pa su dobili ime gusari. Neki od njih su stigli čak do Poljske gde su Poljacima poslužili kao inspiracija za svoju čuvenu husarsku konjicu. Dok su kod nas zaboravljeni kod Poljaka, pa čak i kod Turaka, oni zauzimaju zasluženo istorijsko mesto. O tome možete da se informišete na njihovim sajtovima o husarima i delijama.
Kad je u pitanju Miloš Obilić, iz mitološke priče polako prelazimo u jednu kvazi-istorijsku jer kao što znamo o njemu ne postoje nikakvi pisani dokazi pre Kosovskog boja. Umesto toga, imamo jednu bogatu narodnu epiku koja koliko-toliko popunjava njegov život iako ne možemo bilo šta sa sigurnošću da tvrdimo. Kao istorijski izvor je nepriznat, ali je važan kao mitološki izvor za njegov lik i delo. Možda se kao izuzetak može navesti kontraverzna pisanija slavnog umetnika Milića od Mačve pod nazivom Gerasimov letopis, u kome mu je Ljubomir Femić iz Brzave na Limu ispričao u pero priču koja se u njegovoj porodici prenosila generacijama, a koja pruža jednu celovitu sliku o Miloševom životu i o njegovom junačkom podvigu u Kosovskom boju.
Narator Vladislav Marić.